Kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare?

11 Oktobar 2015
Comments Komentari isključeni za Kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare?
Category Columns
11 Oktobra 2015, Comments Komentari isključeni za Kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare?

Predložena rješenja su nedopustiva prvenstveno jer urušavaju državnu službu i oduzimaju joj i ono malo kredibiliteta koji ima.

Poklonici Johnnya Štulića odmah su prepoznali da je naslov ovog teksta uzet iz njegove antologijske pjesme Kad fazani lete, koja govori o fizionimiji vlasti u SFRJ. Kompletna pjesma ima zastrašujuću relevantnost i danas, ali meni je za ovu priliku trebao samo ovaj stih. Zašto? Zato što maestralno dekodira srž priče o reformi državne službe o kojoj se ovih dana govori.

Priča o reformi državne službe u BiH krenula je s donošenjem zakona o državnoj službi iz 2002. (državni nivo i RS) i 2003. (FBiH) godine i sa pokretanjem projekta EU pod nazivom Sistemski pregled institucija javne uprave u BiH (2003. – 2004.). Nalazi ovog projekta su poslužili kao osnova za izradu Strategije za reformu javne uprave (RJU) u BiH koju su 2006. godine usvojili Vijeće Ministara (VM)  BiH, vlade Federacije BiH i RS-a, kao i Vlada Brčko Distrikta BiH.

Međutim, prije nego se stiglo usvojiti Strategiju, na čelo Vlade RS-a došao je Milorad Dodik i u jednom od svojih prvih poteza na parlament uputio izmjene tadašnjeg Zakona o administrativnoj službi u upravi RS-a. Parlament je predložene izmjene usvojio i rukovodeći državni službenici u ministarstvima i drugim upravnim tijelima postavljeni su na mandat od pet godina. Stvari nisu krenule dobro – Vlada RS-a je prvo de facto ukinula političku neutralnost rukovodećih službenika, a onda uredno podržala Strategiju koja se temeljila na tom istom principu. Klasika. Ne sjećam se da li je tih dana bilo nekih kritičkih tekstova u štampi o ovome potezu, ali se sjećam ‘zaglušujuće tišine’ koja je dolazila iz OHR-a i Delegacije Evropske komisije u BiH.

Političarima sa drugih nivoa u BiH nikako nije mogla promaći šutnja međunarodnih predstavnika (za javnost ionako niko ne mari), pa su i oni (političari) vrlo brzo shvatili da bi mogli istu stvar da naprave i ‘kod sebe’. O ovome se prvo pričalo onako stidljivo, a onda, valjda kako se broj gladnih usta iz političkih stranaka povećavao, tako su i zahtjevi postajali sve smjeliji.

U međuvremenu, desile su se godine u kojima su na naplatu došle sve loše privatizacije, sva nesposobnost i korumpiranost upravljačkih struktura u firmama, a uz sve to ‘prislonila’ se i globalna recesija. Protesti su postali naša surova realnost. Radnici bez plata, svršenici fakulteta bez perspektive, roditelji na pragu očaja, prvo su se okomili na političare.

Uspjela prevara

Međutim, političari, koji nikad ni za šta krivi nisu, odmah su uprli prstom u birokratiju. Vikali su da trebamo reforme, da bi oni (političari) mogli i bolje i više, ali ih koči administracija. Mediji su ‘nalegli na rudu’ i počela je hajka na one koji ‘jedu budžetski hljeb’, na ‘parazite iz administracije’, na one koji nam ‘otjeraše djecu preko granice’.

Stranački ‘spin-majstori’ su mogli da odahnu. Prevara je uspjela. Njena suština je potpuno maskirana.

Kako smo samo bili naivni kad smo posumnjali da sve izvršne odluke u ovoj zemlji donose političari, da oni imaju vlast i da uspjeh reformi zavisi od njihove volje? Ne, ne, ne, ne, ne. Ako hoćemo reforme, moramo dozvoliti ministrima da ‘srede’ prepreku zvanu ‘državna služba’, a tu svrhu ponuđeno nam je maestralno rješenje: eliminacija rukovodećeg kadra u toj službi. I tako mi dođosmo da ovih dana koje sada živimo.

Vlada FBiH je svoje rekla, na potezu je Parlament FBiH. Vijeće Ministara pomno prati razvoj situacije, oni već imaju nacrt istog zakona sa istim rješenjima! Čeka se samo reakcija Brisela. Ako ta reakcija izostane ili bude ‘mlaka’, oba zakona će biti ekspresno izmijenjena i nekih 500 – 600 vrlo atraktivnih radnih mjesta (sekretari ministarstava, pomoćnici ministara i direktora upravnih organizacija, glavni inspektori) postaće plijen stranaka na vlasti. Toliko će naime ostati za raspodjelu (što na federalnom što na državnom nivou) nakon sljedećih izbora. Naravno, uz pretpostavku da kantoni i općine neće uraditi istu stvar. Ali, pošto hoće, onda se ovaj broj penje na više od hiljadu radnih mjesta, što će strankama poslužiti kao dodatni mobilizacijski faktor. Mnogi očevi (ili majka, tetka, dedo…svejedno je) će pred naredne izbore opet obući (već odbačeni?) stranački dres u nadi da ga ‘čivija iz stranke’ neće izradit’ kad kaže da bi ‘mali’ (koji je pravnik i već godinama je na čekanju u firmi), mogao za sekretara jedne agencije.

Da ne bude zabune. Nisu svi političari u ovoj zemlji pokvareni, niti je svima svejedno što se država urušava. Ali, takvih je malo. Može i ovako: mnogo je više političara koji vode računa isključivo o vlastitim interesima, nego rukovodećih državnih službenika koji koče reforme.

Ipak, da čitaoci ne pomisle da su svi državni službenici ‘cvjećke’ treba reći i to da se od rata naovamo u strukture državne službe zaposlilo mnogo onih koji svojim radom i ponašanjem srozavaju ugled državnoj službi. Istina je i da mnogi uživaju u dobrim i redovnim platama, a zna proći i sedmica da nijednog slova ne napišu. Nema sumnje da postoje i pomoćnici ministara koji su nekompetentni i na koje se ministar zbilja ne može osloniti u poslu. Možda ima i sekretara ministarstava koji su uspjeli da prigrabe stvarnu moć i koji, dok se ministri naslađuju protokolarnim povlasticama i čestim putovanjima, zapravo vode poslove ministarstva.

Da li takve pojedince treba ili ‘dovesti u red’ ili ‘izbaciti s posla’? Naravno da treba. Pa, zašto onda Vlada FBiH ne radi na donošenju propisa koji bi pomogli da se odvoji ‘žito od kukolja’? Zašto nam umjesto sređivanja stanja u državnoj službi i njenog jačanja nudi njeno slabljenje i još veću politizaciju?

SIGMA i EU ponavljaju da nema jake države bez profesionalne, kompetentne, transparentne, efikasne i politički neutralne državne službe, a vladajuće strukture (pod krinkom racionalizacije i povećanja efikasnosti) nude nešto sasvim drugo. Državna služba je stub javne uprave. To je struktura koja državi omogućava da zadrži stabilnost i onda kad ona prolazi kroz najteže turbulencije. Zato je i stvorena, to joj je svrha. Ako se u njoj nalaze pojedinci koji ne mogu odgovoriti zahtjevima posla, onda na mjesta tih pojedinaca treba dovesti druge koji će to moći. Ali ne kroz politička imenovanja, nego kroz javne konkurse.

Konkursi su namješteni? Onda treba popravljati konkursne procedure, povećavati njihovu transparentnost, mijenjati model ispita, snimati intervjue i, ukratko, raditi sve što je neophodno da se reducira prostor za manipulacije. Ne možemo problem proglasiti nerješivim, prije nego ga i pokušamo rješiti. Ali, očigledno nema volje. Ko će sad raditi dijagnostiku, kad je hirurg već spreman za amputaciju. Možda će neko i nasjesti na ovu prevaru, ali prije nego proguta udicu (i olovo i plovak!) neka razmisli o sljedećem.

Novih 250 ljudi

Naime, Vlada FBiH u svom obrazloženju Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi konstatuje da se iz državne službe eliminišu najvažnije kategorije radnih mjesta u cilju racionalizacije. To bi sve one koji pročitaju obrazloženje trebalo da navede na pomisao da će nakon ovog poteza administracija biti jeftinija. Međutim, ministar pravde u Vladi FBiH kaže da će svi koji izgube status rukovodećih državnih službenika biti preraspoređeni na odgovarajuća radna mjesta u organe državne službe FBiH (Fena, 7. 10. 2015.). E, sad, ako uzmemo da ovdje govorimo o nekih cca. 250 ljudi, o kakvoj racionalizaciji je riječ ako ćemo trenutnih 250 ljudi zadržati u upravi, a na njihovo mjesto dovesti drugih 250. Neko reče da će ta nova grupa od 250 ljudi dolaziti uglavnom iznutra. Možda. Ali to ne piše u Prijedlogu novog zakona.

Da završim: predložena rješenja su nedopustiva prvenstveno jer urušavaju državnu službu i oduzimaju joj i ono malo kredibiliteta koji ima. Za eroziju tog kredibiliteta krivi su dijelom i neodgovorni državni službenici, ali moramo shvatiti da im ta neodgovornost prolazi samo kod onih ministara koji se ‘ne miješaju u svoj posao’.

Ko išta zna o upravi svjestan je da su ministri uvijek bili ti koji imaju neprikosnovenu vlast. Nema tog sekretara ili pomoćnika koji se može/smije suprotstaviti ministru ako taj ministar ima imalo menadžerskih kvaliteta i, naravno, ako ga interesuje kako mu funkcioniše institucija. Uostalom, ako treba još više pooštriti mehanizme praćenja i ocjenjivanja rada, odnosno disciplinske sankcije protiv onih koji ne izvršavaju svoje poslove u skladu s očekivanjima, neka se i to desi.

Problem je što nikad ni jedan rukovodeći državni službenik, nigdje na teritoriji BiH (bar koliko je meni poznato), nije dobio negativnu ocjenu, a kamoli da dobije dvije uzastopno negativne ocjene (čime mu prestaje radni odnos). Šta nam to govori? Pa, rukovodioci institucija nisu zainteresovani da upravljaju institucijama, oni žele da vladaju. A njihov koncept vladanja je strašno alergičan na termin MENADŽMENT!

Damir Ahmetović

About Damir Ahmetović

Damir Ahmetović je stručnjak za upravljanje ljudskim resursima u privatnom i javnom sektoru. Radio je i sarađivao sa velikim broj uglavnom međunarodnih organizacija i firmi kao što su UNDP, SIGMA, Regionalna škola za javnu upravu (ReSPA), Transparency International i mnoge druge. Trenutno je angažovan kao konsultant na projektima Norveške vlade u BiH, Crnoj Gori, Kosovu i Ukrajini. Završio je dodiplomski studij u Maleziji, a postdiplomski u Australiji.