Koji su stvarni ciljevi turske intervencije u Siriji?

27 August 2016
Comments Komentari isključeni za Koji su stvarni ciljevi turske intervencije u Siriji?
Category Columns
27 Avgusta 2016, Comments Komentari isključeni za Koji su stvarni ciljevi turske intervencije u Siriji?

Tursku su igre oko Sirije izgleda dovele u poziciju da se direktno mora uvući u tamošnji haos.

Turska se direktno uključila u rat u Siriji. Desilo se ono što je Ankara dugo pokušavala izbjeći.

Turska se od eskalacije sukoba u Siriji pokušavala sačuvati od samostalnog direktnog angažmana u Siriji i sukoba sa Islamskom državom Irak i Levant (ISIL).

Željeli su da i njihovi saveznici iz NATO-a ponesu dio tog tereta koji bi prevazilazio samo povremene zračne udare.

Turci su osjetili da ih saveznici ostavljaju na cjedilu i da ih žele uvući u sukob u kojem bi iskrvarili i koji bi možda destabilizovao Tursku i zasigurno je oslabio. Sada je ta faza, izgleda, gotova.

U ranim jutarnjim satima, 24. avgusta, samo nekoliko sati nakon što je američki potpredsjednik Joe Biden posjetio Ankaru, turska avijacija je počela sa žestokim bombardovanjem položaja pripadnika organizacije ISIL u pograničnom gradu Jarablus.

U izvještajima koji nisu ni demantovani ni potvrđeni, iako je ovo jako bitan dio slagalice, navodi se da su u tim napadima učestvovali i američki avioni.

Dva sata kasnije, u šest ujutro, 1.500 pripadnika Slobodne Sirijske Vojske (FSA) koji su prebačeni preko turske teritorije do grada Karkams prešli su granicu i napali položaje ISIL-a. Njih su pratili turski tenkovi i specijalne jedinice pješadije.

Trebamo se prisjetiti da je zahlađenje unutar NATO saveza, a prije svega na relaciji Turska – SAD uslijedilo kao posljedica nespremnosti zapadnih saveznika da podrže tursku viziju rješenja sirijskog problema koja je podrazumijevala formiranje sigurne zone u sirijskoj teritoriji uz tursku granicu i uvođenje zone zabrane letenja.

Od tada se mnogo šta promijenilo. Rusija se direktno uključila u sukob u korist predsjednika Bashara al-Assada, a u Turskoj je propao pokušaj državnog udara.

Tursko-američki odnosi su u ozbiljnoj krizi i zato je bitno da li će i u kojoj mjeri SAD stati uz zvaničnu Ankaru, odnosno da li su njihovi avioni bili podrška turskoj vojsci.

Prava meta operacije

Kako god, Turska više nije mogla čekati. Organizacija ISIL u Iraku i Siriji postaje sve slabija i ubrzano gubi teritoriju.

Ta organizacija je sada poput Osmanskog carstva nekad, bolesnik čiju smrt svi iščekuju i gledaju da za sebe pridobiju što više od onoga što će iza njega ostati.

I u Iraku i u Siriji je pravi rat među rivalskim političkim, etničkim i sektaškim vojskama i paravojskama, ko će više oteti od ISIL-a i pripojiti svojoj zoni utjecaja i nekim novim političkim entitetima u nastajanju.

Neke kurdske vojne i političke frakcije, prije svega one povezane sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK) koju Turska smatra terorističkom organizacijom, za sada su se pokazale kao najuspješnije u ovoj igri.

Tursko ostajanje postrani bi značilo ostavljanje prostora Narodnim jedinicama za zaštitu (YPG) povezanim sa PKK-om da u Siriji prošire i ojačaju kontrolu nad ne samo većinski kurdskim područjima u kojima su već proglasili autonomiju prizivajući neku vrstu federalizacije buduće Sirije.

Turska ne može i ne želi da dozvoli stvaranje jednog takvog entiteta. Zato, iako su napadi prije svega usmjereni protiv ISIL-a, prava meta su ustvari sa PKK-om povezane vojne i političke strukture u Siriji.

Glasnogovornik turskog predsjednika Ibrahim Kalin je na svom zvaničnom Twitter profilu to i potvrdio kada je napisao kako je „cilj operacija u Jarablusu uklanjanje terorističkih organizacija sa turske granice, uključujući ISIL i YPG“.

Kurdski politički i vojni entitet 

Izvor iz Ankare koji je govorio za portal Al-Monitor pod uslovom anonimnosti je rekao kako se znalo da se ISIL već dvije sedmice povlači iz Jarablusa.

Istovremeno YPG se pripremao da preuzme grad. Prema ovom izvoru prava meta napada nije ISIL nego pokušaj da se spriječi kurdska dominacija na sjeveru Sirije.

Kurdske trupe povezane sa organizacijom PKK kontrolišu tri odvojena područja u sjevernoj Siriji uz tursku granicu. Ankara se plaši da će ukoliko kurdski borci nakon povlačenja ISIL-a zauzmu teritorije na zapadnoj obali Eufrata biti u stanju da povežu te enklave i stvore jedan jedinstveni kurdski politički i vojni entitet koji bi se protezao uz tursku granicu.

Zato Turska traži da se Kurdske i druge vojne frakcije koje s njima blisko sarađuju povuku na istočnu obalu Eufrata. To je ustvari bila i jedna od glavnih tema tokom razgovora predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i potpredsjednika Bidena.

Za sada predstavnici YPG-a i njihove krovne političke organizacije u Siriji, Stranka demokratskog jedinstva (PYD) na čelu sa Salehom Muslimom, odbijaju da udovolje zahtjevima Ankare što može signalizirati predstojeći otvoreni sukob Turske i kurdskih paravojnih formacija na tlu Sirije.

Kako god, Tursku su igre oko Sirije izgleda dovele u poziciju da se direktno mora uvući u tamošnji haos. To vrlo lahko može biti još jedna zamka koju su globalni centri moći osmislili kako bi Tursku „ o sebi zabavili“ i tako oslabili poziciju njima ne baš tako omiljenog predsjednika Erdogana.

Drugi scenario je da se radi o nekoj vrsti dogovora velikih sila da se krene ka konačnom rješenju sirijske krize i da je zbog toga Turska odlučila krenuti u jednu tako riskantnu operaciju.

Blaga reakcija Damaska

Zato je pravo pitanje da li Turska nakon intervencije u Jarablusu ima mapu puta za buduće poteze u Siriji i da li za to ima podršku Moskve i Washingtona.

Ne treba zaboraviti da se u diplomatskim i medijskim krugovima već neko vrijeme govori o tome kako Rusija i SAD vode razgovore o nekoj vrsti mirovnog dogovora po uzoru na onaj dejtonski, koji bi napravio politički okvir koji bi odražavao odnos snaga na terenu i za početak samo zaustavio rat.

Da li je ovo dio tog plana za rješenje sirijskog rata teško je znati, jer se u medije puštaju samo štura i od dubljeg značenja isprana saopćenja.

Ali to da je akcija počela nekoliko sati nakon posjete potpredsjednika Bidena i nakon što su Turska i Rusija izgladili svoje odnose nije zanemarljivo.

Isto tako nije nebitno da Damask, iako jeste protestvovao rekavši da sve operacije na sirijskoj teritoriji protiv ISIL-a moraju biti u koordinaciji s njima, nije ni izbliza reagovao oštro kao što se moglo očekivati.

Naravno, ne treba zanemariti ni to da je nekoliko dana ranije došlo do prvog otvorenog sukoba od početka rata između kurdskih trupa i režimskih snaga. A i nepotvrđene vijesti o tome da je izaslanik šefa turske obavještajne službe Hakan Fidan nedavno posjetio Damask sada imaju više smisla.

Vrlo lahko je moguće da je svima uključenim u dešavanja u Siriji počelo smetati to što Kurdi postaju prejaki. Dok su se borili protiv ISIL-a to nikome nije smetalo.

Sad kada ISIL slabi svi se počinju pitati kako će taj prostor izgledati nakon što ta paradržava prestane postojati. Da li je u tom smislu postignut dogovor ili nije – zvanične potvrde nema, ali će vijesti koje dolaze iz tog dijela svijeta vrlo brzo otkriti o čemu se radi.

Muhamed Jusic

About Muhamed Jusic

Muhamed Jusić is Bosnian analyst on Islam, Balkan and Middle East, Columnist for Al-Jazeera Balkans, associate in Center for Advanced Studies in Sarajevo, Coordinator in network of researchers on Islam in SEE (ISEEF- Islam in South East Europe Forum), member of Complaints Commission of the Press Council in B&H- Member of the Alliance of Independent Press Councils of Europe – AIPCE. He has a degree in Islamic Theology from the Department of Apologetics of the Islamic University in Medina, Saudi Arabia. He is a columnist for the Islamic newsletter Preporod, and correspondent on foreigner affairs for Sarajevo based magazine Start. He publishes articles in the newsletters of the Islamic Community Riyasat “Takvim” and “Novi muallim” and “ Democracy and Security in Southeastern Europe” published by Atlantic Initiative ,as well as in other magazines in Bosnia and Herzegovina and region (such as Dnevni Avaz, Oslobođenje- Sarajevo, Danas- Belgrade, H-alter- Zagreb) He has translated and published a series of short works and books.