Lekcije iz BiH: Uvod u etničko čišćenje u Siriji

22 Mart 2016
Comments Komentari isključeni za Lekcije iz BiH: Uvod u etničko čišćenje u Siriji
Category Columns
22 Marta 2016, Comments Komentari isključeni za Lekcije iz BiH: Uvod u etničko čišćenje u Siriji

Učesnici pregovora o Siriji trebaju se prisjetiti BIH i opasnosti od crtanja granica po etničkim osnovama u multietničkoj sredini.

U vrijeme trajanja mirovnih pregovora u Ženevi gdje se pod pokroviteljstvom UN-a traga za mirnim rješenjem sirijskog sukoba, Kurdi, koji kontrolišu sjever Sirije i koji zbog protivljenja Turske nisu uključeni u pregovore, proglasili su federalni sistem koji će obuhvatiti tri autonomne pokrajine uz tursku granicu kojim vladaju kurdske paravojne formacije.

Iza objave, koja bi mogla nagovijestiti početak nekih novih procesa u regionu, stoji najjača politička organizacija sirijskih Kurda, PYD, i njeno vojno krilo, YPG, koji se smatraju ogrankom, ili u najmanju ruku blisko povezanim sa zabranjenom terorističkom organizacijom Radničkom partijom Kurdistana (PKK).

Ova objava je odjeknula kao bomba ne samo u Ženevi nego i u regionu. Iako niko sa sigurnošću ne može reći o kako ozbiljnim i realno ostvarivim najavama se radi, jasno je da one nisu slučajno i baš sada izrečene.

Brojni su analitičari koji sumnjaju da kurdske političke i vojne opcije koje kontrolišu te teritorije istinski vjeruju u ostvarenje ovog plana. Oni su bliže mišljenju kako su ove planove, ili kako vele „prijetnje o samoopredijeljenju“, iznijeli baš u ovom trenutku kako bi skrenuli pažnju na svoje zahtjeve u vrijeme dok traju pregovori u Ženevi i da su time, na neki način, i Turcima – koji su ih i pored insistiranja Rusije uspjeli isključiti iz pregovora o budućnosti Sirije-  i svijetu poruče da se bez njih ne može postići mir u Siriji.

Historijska šansa

Iako se čitava inicijativa može razumjeti kao pokušaj pojačavanja pregovaračke pozicije u kontekstu najnovijih međunarodnih nastojanja da se iznađe političko rješenje za krizu u Siriji, ne treba zanemariti ni historijske snove kurdskog naroda o tome da se domognu nacionalne domovine ili barem autonomije u okviru postojećih granica bliskoistočnih zemalja.

Američkom intervencijom u Iraku i svrgavanjem režima Saddama Husseina te eskalacijom sukoba u Siriji, Kurdi su dobili historijsku šansu za koju mnogi od njih bez obzira na sva politička i ideološka neslaganja, znaju da će se teško ponoviti.

Zato na ove prijetnje ne treba gledati kao na obični diplomatski ili pregovarački trik. Ukaže li se Kurdima prilika da dobiju svoju državu ili barem autonomiju, u njihovim redovima ne nedostaje političkih, ideoloških ali i vojnih opcija koje su spremne zaigrati na tu kartu. To ne čudi kada znamo da su neke od tih opcija u daleko lošijim geopolitičkim prilikama bile spremne posezati i za terorizmom kao sredstvom ostvarenja sličnih ciljeva.

Zato u Turskoj na njih gledaju sa dozom zabrinutosti što u zvaničnoj Ankari i ne kriju. Taj strah je pojačan nakon serije bombaških napada iza kojih stoji PKK ili neki od njenih ogranaka.

Prisjetimo se samo kako je Vance-Owenov plan o podjeli BiH po etničkim linijama doprinio eskalaciji sukoba, naročito na relaciji Armija BiH-HVO i kako je samo ohrabrio etničko čišćenje obećavajući njegovu legalizaciju.

U Iraku Kurdi već imaju svoju autonomnu oblast. Dobiju li to i u Siriji, Turska će duž svoje južne granice imati kurdske paradržavne entitete, što u Ankari smatraju opasnošću za turski suverenitet i teritorijalni integritet.

Turci su odlučni da, kako kažu, svim sredstvima osujete ove planove jer su sigurni da bi kurdska autonomija u Siriji još više potaknula separatizam među kurdskom manjinom u Turskoj.

Ali nisu samo Turci protiv ideje o federalizaciji Sirije. Sirijski ambasador u UN-u Bashar Jaafari, koji predvodi delegaciju sirijske vlade na pregovorima u Ženevi, takvu je ideju oštro odbacio. Razlog je jednostavan: odcijepe li se Kurdi, i drugi u regionu će po sličnom modelu morati biti organizovani.

Dobiju li Kurdi svoju autonomiju, onda ona sljeduje i sunitske Arape, Turkmene, onda će aleviti (sirijske nusejrije) ostati dominantni samo u regionu Latakije. Po istom bi se modelu mogao onda dijeliti i Irak na sunitsku i šiitsku federalnu jedinicu.

Pouka iz rata u BiH

Ovdje bi sada mogli izvući pouku iz sukoba u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u BiH. Sirija, ali i susjedni Irak, izrazito su etnički, vjerski i sektaški heterogeni, te, iako postoje teritorije na kojima je jedna etnička ili vjerska skupina dominantna, najveći dio sirijske teritorije, kao i one iračke, leopardova je koža, poput one koju smo prije 1991. imali u BiH i dijelovima Hrvatske.

Ako međunarodni pregovarači žele nešto naučiti iz jugoslovenskog/bosanskog iskustva, a što bi mogli primijeniti u Siriji, onda je to da se prisjete  opasnosti od crtanja granica po etničkim osnovama u multietničkoj sredini.

Prisjetimo se samo kako je Vance-Owenov plan o podjeli BiH po etničkim linijama doprinio eskalaciji sukoba, naročito na relaciji Armija BiH-HVO i kako je samo ohrabrio etničko čišćenje obećavajući njegovu legalizaciju.

Zato priča o kurdskim federalnim jedinicama, bilo u Siriji ili susjednom Iraku, a strahovi postoje da bi se takva priča mogla prenijeti i u Tursku, mogu biti uvod u neka nova etnička, sektaška ili kakva sve ne „čišćenja“ na terenu.

Već sada postoje izvještaji o progonu Arapa sa područja koja Kurdi zauzmu nakon što se povuče tzv. Islamska država. Slične progone sunita smo imali u Iraku, a progoni drugih etničkih manjina poput arapskih kršćana i Jezida su već u fazi u kojoj će se te zajednice teško obnoviti.

Kada počne crtanje granica u multietničkim i multikonfesionalnim sredinama svi se trude da ne ostanu sa pogrešne strane granice, što često posluži kao opravdanje za etnička čišćenja, progone kako bi se stvorile monolitne ili većinski dominantne teritorije. Poruka naoružanim građanima u takvim sukobima na terenu je jasna: ako ne želite da završite u pogrešnom entitetu, „očistite“ svoj grad o drugih.

Svjetske sile su takve modele uspostave političkog balansa među različitim etničkim i vjerskim konstitutivnim zajednicama i narodima, davanjem teritorijalnih entiteta oprobali, od Indije, preko brojnih afričkih zemalja, pa do Bosne i Hercegovine. Nigdje takav model uređenja države koji počiva na teritorijalnoj dominaciji jedne političke zajednice u državama koje nemaju etnički čiste teritorije, nije prošao bez sukoba, „humanih preseljenja naroda“ i progona manjinskih zajednica i nigdje nije donio dugotrajan mir.

Zato se u takvim društvima mora tragati za drugačijim oblicima konsocijacionalizama ili konsocijativizama koji ne počivaju na teritorijalnom razgraničenju niti teritorijalnoj dominaciji jednih nad drugima.
Svjesni su toga i kurdski predstavnici koji zagovaraju ideju federalizacije.

Tako je predstavnik PYD-a Nawaf Khalil iz Njemačke za The Associated Press u telefonskom razgovoru izjavio kako njegova stranka ne lobira za „kurdski region nego inkluzivni entitet u kojem će svoje predstavnike imati i Turkmeni, Arapi i drugi koji žive u sjevernoj Siriji“. Ali pitanje je jesu li takva obećanja dovoljna.

Najava federalizacije Sirije po etničkom i vjerskom principu je zli duh iz boce koji je ovih dana pušten i teško je znati da li će se ikada vratiti i kakve će posljedice na sirijsko multietničko i multikonfesionalno društvo ostaviti, te da li će doprinijeti rješavanju sirijske krize ili je samo produbiti. Iskustva iz drugih kriznih žarišta gdje su se po sličnom modelu iscrtavale granice po etnički i vjerski miješanim sredinama ne slute na dobro.

Muhamed Jusic

About Muhamed Jusic

Muhamed Jusić is Bosnian analyst on Islam, Balkan and Middle East, Columnist for Al-Jazeera Balkans, associate in Center for Advanced Studies in Sarajevo, Coordinator in network of researchers on Islam in SEE (ISEEF- Islam in South East Europe Forum), member of Complaints Commission of the Press Council in B&H- Member of the Alliance of Independent Press Councils of Europe – AIPCE. He has a degree in Islamic Theology from the Department of Apologetics of the Islamic University in Medina, Saudi Arabia. He is a columnist for the Islamic newsletter Preporod, and correspondent on foreigner affairs for Sarajevo based magazine Start. He publishes articles in the newsletters of the Islamic Community Riyasat “Takvim” and “Novi muallim” and “ Democracy and Security in Southeastern Europe” published by Atlantic Initiative ,as well as in other magazines in Bosnia and Herzegovina and region (such as Dnevni Avaz, Oslobođenje- Sarajevo, Danas- Belgrade, H-alter- Zagreb) He has translated and published a series of short works and books.