Oni nisu pali s neba

13 Septembar 2015
Comments Komentari isključeni za Oni nisu pali s neba
Category Columns
13 Septembra 2015, Comments Komentari isključeni za Oni nisu pali s neba

Na Zapadu se o onome što izbjeglice tjera u bijeg ne govori jer bi se razotkrila sramna šutnja i ignorisanje njihove patnje daleko od obala i granica Evrope.

Izgleda da je Evropa izbjeglice iz Sirije i Iraka od kojih su mnogi svoje kuće napustili prije tri godine primijetila tek kad su došli na njene granice. Tek i površna analiza svjetskih, a naročito evropskih medija, pokazuje kako je najveće pitanje čitave krize postalo ono o načinu na koji će evropska birokratija reagovati na ovu humanitarnu katastrofu i koje će političke opcije ojačati svoju izbornu bazu.

O tome ko su muškarci, žene i djeca koji hiljade kilometara prelaze pješice da bi se domogli bogatih evropskih država spremnih da ih prihvate, niko ni riječi.

Rijetke su individualne priče o njihovoj patnji i onome od čega bježe i kroz šta su prošli. O njima se govori samo kao o brojevima i to pomaže da ih se dodatno dehumanizira. Izuzetak su tek dvije stravične slike, ili snimke, koje su tek nakratko potresle uspavani i uljuljani „civilizirani svijet“; one trogodišnjeg utopljenog Aylana Kurdija na turskoj plaži  i snimke na kojoj neka tamo ksenofobična nazovi novinarka udara djecu izbjeglice u Mađarskoj i podapinje nogu čovjeku koji u naručju nosi dijete.

Ali izbjeglice nisu pale s neba, iako nam se na osnovu pisanja globalnih medija čini da jesu. Na Zapadu se o onome što izbjeglice tjera u bijeg ne govori jer bi se razotkrila sramna šutnja i ignorisanje njihove patnje daleko od obala i granica Evrope. A ako bi se baš udubili u korijene problema i sukoba uvidjeli bismo da mnogi centri moći sa tog istog Zapada, ali ne samo oni, imaju svoje prste upetljane u sve od čega ovi jadnici danas bježe. I ne samo to nego je broj primljenih izbjeglica obrnuto proporcionalan njihovoj umiješanosti u sukobe u Siriji i Iraku.

Nastavak „ratnih napora“

Zemlje koje najviše oružja, novca i vojnih savjetnika šalju na jednu, drugu ili ko zna koju zaraćenu stranu u Siriji, pa i Iraku, skoro da na svojoj teritoriji nemaju niti jedne izbjeglice.

Ako ih i pomažu kao što to čine neke bogate zaljevske zemlje onda je to novcem i daleko od vlastitih granica i to se može razumjeti samo kao nastavak „ratnih napora“.

Bolesno je slušati apologete režima koji „skupoćom u Zaljevu“ opravdavaju činjenicu da nijedan izbjeglica nije dobio utočište u tim zemljama, istim onim koje su vodile svoje vlastite proksi-ratove kako protiv pro-iranskog režima u Damasku tako i protiv opozicionih skupina povezanih sa Muslimanskom braćom ili militantnim ekstremistima koji nisu bili po njihovoj volji.

Teško je provjeriti koliko je istine u tvrdnjama osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea koje je iznio u svojoj novoj knjizi “The WikiLeaks Files” a prema kojima su Sjedinjene Američke Države planirale svrgnuti vladu Sirije mnogo prije početka pobune 2011. godine.

U intervjuu za Russia Today Assange je predstavio poglavlje o Siriji, koje se bavi događajima iz 2006. godine i telegramom koji je poslao tadašnji američki ambasador u Damasku William Robak, a odnosi se na plan za svrgavanje režima predsjednika Bashara al-Assada u Siriji.

“Plan je bio da se koristi veliki broj različitih faktora za stvaranje paranoje unutar sirijske vlade, putem pretjerivanja i straha od državnog udara”, rekao je tim povodom Assange, a prenijele svjetske agencije. Dodao je da je najozbiljniji dio plana bio podsticanje tenzija između šiita i sunita.

Konkretno, to je značilo da se šire lažne glasine kako Iran pokušava preobratiti sunite, kao i da se radi sa Saudijskom Arabijom i Egiptom kako bi se stvorila percepcija koja će otežati utjecaj Irana, kao i utjecaj sirijske vlade na stanovništvo.

Teško da će se u skorijoj budućnosti doznati prava istina o tome šta se sve dešavalo i šta se dešava u i oko tog dijela svijeta, i kakvu su ulogu imali mnogi svjetski i regionalni centri moći ali je valjda i pticama na grani jasno da ISIL-a i Al Qaide nije bilo u Iraku ni Siriji dok im neokonzervativci iz administracije Georga Busha, uz svestranu pomoć svog evropskog saveznika oličenog u vladi britanskog premijera Tonya Blera,  nisu odlučili na tenkovima izvesti demokratiju.

To je otvorilo prostor za destabilizaciju Iraka, a zatim i Sirije. Taj vakuum su iskoristili nasilni ekstremisti iz čitavog svijeta koji su se u početku uz podršku vlasti u Damasku i Teheranu borili protiv Amerikanaca da bi se nakon što su se ovi povukli okrenuli protiv svojih dojučerašnjih taktičkih saveznika.

Dok su ubijali Amerikance podržavali su ih iz Irana i Sirije preko čije teritorije su slobodno putovali, kada su počeli ratovati protiv prošiitskih režima u tim istim zemljama počeli su ih kao borce za demokratiju podržavati iz Amerike i sa Zapada. Sada svi peru ruke od njih i koriste ih kao opravdanje za vlastite ratove i borbu za prevlast u regionu. Zato se danas nikako ne mogu amnestirati od odgovornosti svi oni koji su na bilo koji način učestvovali u ovoj avanturi Busha Mlađeg.

Kako zaustaviti rat 

Ali ni Assangovi današnji pokrovitelji i zaštitnici iz Kremlja se ne mogu pohvaliti svojom ulogom u Siriji. Bez njihove podrške davno kompromitovanom i u jednom trenutku skoro svrgnutom režimu Bashara al-Assada on ne bi nastavio ubijati civile bojnim otrovima i buradima napunjenim eksploziovm. Teško da bi se bez te podrške na koju je Bashar mogao uvijek računati mirne demonstracije Sirijaca na koje je režim uzvratio nezapamćenom brutalnošću eskalirale u otvoreni rat. I danas Rusija dajući podršku takvom režimu zarad vlastitih geopolitičkih interesa samo produbljuje sukob. To nas je sa posljednim raspoređivanjem ruskih vojnika i vojnih savjetnika i navodno građenje baza u Siriji dovelo na ivicu otvorenog sukoba koji sve više liči Vijetnamu gdje su Amerikanici i Rusi već jednom preko svojih zastupnika odmjeravali snage.

Dobro bi bilo upitati i druge Basharove saveznike iz Teherana šta su oni učinili za sirijske izbjeglice i koliko su ih, ako su ovi upošte spremni bježati u zemlju koja bezrezervno podržava režim koji od godinama nemilosrdno ubija i progoni, primili. Lista svih onih koji su na jedan ili dugi način, manje ili više, učestvovali u progonu Sirijaca bi se odužila i svi oni snose odgovornost za sve što se dešava.

Zato pravo pitanje danas treba biti ne kako zaustaviti izbjeglice nego kako zaustaviti rat od kojeg bježe i kako natjerati svjetske moćnike da Sirijce ne koriste kao topničko meso u svojim globalnim igrama moći. Najlakše je iživljavati se na onima koji spašavajući gole živote odluče da ne žele više biti dio tih zakulisanih igara.

Muhamed Jusic

About Muhamed Jusic

Muhamed Jusić is Bosnian analyst on Islam, Balkan and Middle East, Columnist for Al-Jazeera Balkans, associate in Center for Advanced Studies in Sarajevo, Coordinator in network of researchers on Islam in SEE (ISEEF- Islam in South East Europe Forum), member of Complaints Commission of the Press Council in B&H- Member of the Alliance of Independent Press Councils of Europe – AIPCE. He has a degree in Islamic Theology from the Department of Apologetics of the Islamic University in Medina, Saudi Arabia. He is a columnist for the Islamic newsletter Preporod, and correspondent on foreigner affairs for Sarajevo based magazine Start. He publishes articles in the newsletters of the Islamic Community Riyasat “Takvim” and “Novi muallim” and “ Democracy and Security in Southeastern Europe” published by Atlantic Initiative ,as well as in other magazines in Bosnia and Herzegovina and region (such as Dnevni Avaz, Oslobođenje- Sarajevo, Danas- Belgrade, H-alter- Zagreb) He has translated and published a series of short works and books.