Ozbiljni nedostaci u borbi protiv ekstremizma

20 Juni 2016
Comments Komentari isključeni za Ozbiljni nedostaci u borbi protiv ekstremizma
Category Columns
20 Juna 2016, Comments Komentari isključeni za Ozbiljni nedostaci u borbi protiv ekstremizma

Prije svega bitno je razumjeti ideologiju koja mobiliše sljedbenike nasilnog ekstremizma.

Došlo je vrijeme da su napokon politički i sigurnosni centri globalne i regionalne moći shvatili da se tzv. rat protiv terorizma ne može dobiti silom i samo sigurnosnim metodama.

Pravdi za volju trebalo je vremena i vremena da se aktivnosti na prevenciji nasilnog ekstremizma i bavljenje uzrocima zbog kojih ljudi posežu za terorizmom kao taktikom ostvarivanja političkih i ideoloških ciljeva, nađu u globalnim i nacionalnim strategijama borbe protiv ove pošasti našeg doba. Ali, to je tek početak.

Sada kada se o ovome počelo pričati stvar nije završena, ona tek počinje.

Nakon uspona tzv. Islamske države i novog vala terorističkih napada od Ankare do Brisela, te velikog broja stranih boraca koji su se iz skoro svih država svijeta uputili na sirijsko i iračko ratište, sve evropske zemlje su pokrenule vlastite programe suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu (Countering Violent Extremism-CVE), a u mnogim su formirani posebni uredi pri ministarstvima i sigurnosnim agencijama. Milioni su ubrizgani u različite programe i kreiranje kontranarativa.

I sve zemlje regiona imaju svoje strategije borbe protiv terorizma u kojima je ovaj pristup problemu posebno naglašen. U većini njih su već pokrenuti projekti koji se mogu svojim ciljevima podvesti pod „CVE pristup“. Neke od njih provede nevladine i međunarodne organizacije, a neke nadležna ministarstva. To je zasigurno dobro, ako ne bude premalo i prekasno ili još gore, pogrešno.

Međutim, već sada je evidentno da čitav proces ima ozbiljnih nedostataka. To je i realno jer ne postoje dokazano djelotvorni metodi kojima se iskorijenjuje nasilni ektremizam. Postoje samo uspješni modeli iz nekih drugih zemalja i vremenskih perioda iz kojih se može učiti. Ne postoje gotova rješenja, niti se ona mogu prepisivati.

Izazovi i opasnosti

Zato je bitno na vrijeme ukazati na neke izazove koji mogu dovesti u pitanje čitav proces. Naročito ako znamo da pogrešno postavljeni programi ove vrste mogu biti i kontraproduktivni. Najbolji primjer za to je da se borba protiv nasilnog ekstremizma svede samo na njegovu „islamsku komponentu“. Na taj način bi se samo potvrdio narativ ekstremista kako je stvarni cilj „borbe protiv terorizma“, borba protiv islama i muslimana.

Neke manjinske muslimanske zajednice, što je već slučaj u nekim zemljama regiona i EU, na taj će način biti samo dodatno stigmatizirane i gurnute na margine društva gdje ih mogu čekati samo idelozi mržnje i nasilja.

Tu su i profesionalni „NGO turisti“, tj. polaznici svakojakih workshopova i konferencija  koje sada širom regiona uvjeravaju da ne postanu nešto o čemu do te radionice nisu ni čuli.

Ozbiljna opasnost je i da se čitav proces birokratizira tj. da se kao i mnogim drugim društvenim problemima njima počnu baviti profesionalci koji u tome samo vide način da zadrže dobro plaćene poslove u vladinom i nevladinom sektoru. To se odnosi i na NGO profesionalce koji se u proces prevencije nasilnog ekstremizma, a neki čak i famoznu deradikalizaciju, šta god ona značila, upuštaju bez ikakvih znanja kao da se radi o još jednoj kampanji za zaštitu okoliša ili tek načinu da se potroše donirana sredstva i nešto zaradi.

Tu su i profesionalni „NGO turisti“, tj. polaznici svakojakih workshopova i konferencija koje sada širom regiona uvjeravaju da ne postanu nešto o čemu do te radionice nisu ni čuli. Ne treba zanemariti ni to da ponekada podizanje svijesti o nečemu može samo dovesti do promocije te pojave.

Zato je pravi izazov pred NGO sektorom da osmisle programe koji će doprijeti do istinski ranjivih skupina kako bi im se pomoglo, a to se posebno odnosi na mlade, da se ostvare i progovore o svojim nezadovoljstvima ne koristeći nasilje ili čak terorizam.

Nažalost, ovakav pristup CVE projektima je već uzeo maha ne samo na Balkanu nego i u svijetu. Tako vidimo kako oni „eksperti“ koji su do jučer na zapadu udarali u bubnjeve „preventivnih ratova“ danas govore o tome kako trebamo razumjeti društvene, političke i ekonomske okolnosti u kojma se terorizam razvija. Njima je najlakše odgovoriti. To su one okolnosti koje ste vi stvorili svojom neodgovornom vanjskom politikom i kratkovidnošću.

Narušavanje kredibiliteta

Posebno je također bitno da prevencija i borba protiv nasilnog ekstremizma budu iz ubjeđenja i potrebe samih zajednica koje su suočene sa tim izazovom. Činjenica da iza takvih projekata barem na Balkanu za sada prvenstveno stoje neke međunarodne organizacije i ambasade može ozbiljno narušiti kredibilitet ukupnih napora. Problemom nasilnog ekstremizma bi se svaka vjerska, etnička i nacionalna zajednica trebala baviti zato što je svjesna njegove opasnosti a ne zato što je zahtjev nekoga sa strane. Ne bude li toga ali i spremnosti da se iskorijene uzroci otuđenosti mladih koji ih čine ranjivim na pozive ekstremista različitog kova, mali su izgledi da će se problem riješiti.

Radikali i teroristi nisu kruške i ne rastu na drvetu. Oni su proizvod društava i zajednica koji su ih oblikovali, pa i proizveli.

Ali prije svega bitno je razumjeti ideologiju koja mobiliše sljedbenike nasilnog ekstremizma. Bitno je, npr. u slučaju ISIL-a, shvatiti na koji način se islamska tradicija zloupotrebljava, vadi iz konteksta vremena i društvenih okolnosti u kojima su propisi nastali kako bi se na osnovu tih historijskih obrazaca opravdali postupci motivisani ideološkim ciljevima. To ne mogu objasniti priučeni eskperti nego je ovo zadaća prije svega uleme koja mora objasniti na osnovu autentičnog islamskog učenja šta je to „neislamsko u tzv. Islamskoj državi“. Oni moraju razviti i kontranarativ, ali i objasniti zašto je poruka ISIL-a privlačna tolikom broju mladih koji nam svojim postupcima očito šalju jasnu poruku da oni nisu zadovoljni sadašnjim svijetom i svojim mjestom u njemu.

U slučaju drugih desničarskih skupina koje promovišu nasilje poput Ravnogorskog četničkog pokreta i sličnih klerofašističkih organizacija bitno je razumjeti njihovo koketiranje sa mainstream politikom, medijima i akademskom zajednicom. Radikali i teroristi nisu kruške i ne rastu na drvetu. Oni su proizvod društava i zajednica koji su ih oblikovali, pa i proizveli. Zato ne može biti brzih i efikasnih odgovora na kompleksan problem, samo zato što je donesena politička odluka da je to sada „in“. Pretjerana simplifikacija problema i nuđenje istih takvih rješenja neće riješiti problem bez obzira koliko se novca izdvojilo. Biće dobro ako ga i ne produbi.

Muhamed Jusic

About Muhamed Jusic

Muhamed Jusić is Bosnian analyst on Islam, Balkan and Middle East, Columnist for Al-Jazeera Balkans, associate in Center for Advanced Studies in Sarajevo, Coordinator in network of researchers on Islam in SEE (ISEEF- Islam in South East Europe Forum), member of Complaints Commission of the Press Council in B&H- Member of the Alliance of Independent Press Councils of Europe – AIPCE. He has a degree in Islamic Theology from the Department of Apologetics of the Islamic University in Medina, Saudi Arabia. He is a columnist for the Islamic newsletter Preporod, and correspondent on foreigner affairs for Sarajevo based magazine Start. He publishes articles in the newsletters of the Islamic Community Riyasat “Takvim” and “Novi muallim” and “ Democracy and Security in Southeastern Europe” published by Atlantic Initiative ,as well as in other magazines in Bosnia and Herzegovina and region (such as Dnevni Avaz, Oslobođenje- Sarajevo, Danas- Belgrade, H-alter- Zagreb) He has translated and published a series of short works and books.