Referendum koji to neće biti

14 Maj 2015
Comments Komentari isključeni za Referendum koji to neće biti
Category Columns
14 Maja 2015, Comments Komentari isključeni za Referendum koji to neće biti

Milorad Dodik je prešutio mnoga pitanja koja se nameću u slučaju referenduma o samostalnom statusu entiteta Republika Srpska.

Piše: Emir Hadžikadunić

Alea iacta est! Deklaracijom SNSD-a o samostalnoj Republici Srpskoj tempirana je politička bomba. U službenom se tekstu Deklaracije prijetećim jezikom daje rok za vraćanje pravosudnih, obavještajnih i drugih nadležnosti do kraja 2017. U protivnom, “Narodna skupština RS-a treba u toku 2018. godine da raspiše referendum o samostalnom statusu”.

Sat je počeo da otkucava, a Milorad Dodik je prešao crtu poslije koje nema povratka, vežući svoju političku sudbinu za referendumski ishod. “Odgovornost” i “promišljenost” na koju se javno poziva vidljivo je ignorirala vojnostrateške, geopolitičke, ekonomsko-socijalne i druge referendumske dileme. Dakle, nećemo ovdje o pravnim tumačenjima da referendum nije ustavan. Ovdje ćemo o pitanjima koja predsjednik Dodik prešućuje, na koja nema odgovora ili kojih se boji.

Tri vojnostrateška pitanja

“Da sam predsjednik Republike u trenutku kada bi Milorad Dodik u Republici Srpskoj eventualno raspisao referendum o otcjepljenju od BiH, odmah bih vojskom prekinuo koridor u Bosanskoj Posavini”, rekao je Stjepan Mesić pred kraj drugog predsjedničkog mandata. Ukupna dužina granice Republike Srpske iznosi preko 2.000 km. U odnosu na svoju površinu, ova granica je nesrazmjerno duga, nepravilna, izlomljena poput kakve razuđene morske obale. Kao takva je neuporediva sa bilo kojom drugom državnom granicom. Zato prvo vojnostrateško pitanje za Dodika glasi: može li milion i kusur stanovnika RS-a braniti ovako nepovezan teritorij od svojih susjeda?

Koridor o kojem Mesić govori 15-ak je kilometara širok teritorijalni pojas sjever-jug, koji kod Brčkog povezuje istočni i zapadni dio Republike Srpske. Tokom rata, oko opstanka ili nestanka toga koridora vodile su se žestoke borbe. Dejtonski mirovni pregovori bili su na ivici kolapsa zbog statusa Brčkog. Zato je geografska činjenica da se teritorij RS-a fizički prekida na svom najužem dijelu, u Brčko distriktu, koji je odlukom Arbitražne komisije stavljen pod upravu države BiH kao zaseban distrikt, muka golema svim separatistima. Tako bi u slučaju odvajanja RS-a, njen sjeverozapadni dio ostao izoliran od istočnog dijela, okružen granicama samo Hrvatske i ostatka BiH. Zato drugo pitanje glasi: u slučaju otcjepljenja planira li predsjednik Dodik upotrijebiti vojnu silu da poveže zapadni sa istočnim dijelom RS-a?

Kad je nedavno govorio o Srebrenici, Dodik je rekao: “Nama se govori da je 8.000, a tamo na mezarima ima oko 4.000 sahranjenih poslije toliko godina”. Cinična je to i nemoralna pljuska Institutu za nestale osobe BiH i Međunarodnoj komisiji za nestale osobe. Gore od toga je negiranje sudske istine Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju. A najgore od svega je negiranje svih bezimenih žrtva čije razasute kosti od sekundarnih do tercijalnih grobnica čekaju na svoju identifikaciju i ukop. Zato treće pitanje glasi: zar je Dodik baš toliko naivan, da ne koristim kakvu ružnu riječ, kad misli da će Bošnjaci i Bosna ostaviti Srebrenicu baš njemu?

Geopolitička pitanja

I dok Dodik tempira političku bombu, iz Srbije pušu neki novi vjetrovi. Ponudu premijera Aleksandra Vučića da Srbi i Bošnjaci treba da vode dijalog i grade “zajedničke domovine” (Bošnjaci i Srbi u Srbiji te Bošnjaci i Srbi u BiH), Dodik je prešutio. Još više ga nervira Vuk Drašković sa pričom o strateškom savezu Srba i Bošnjaka. Sve to daje vjetar u leđa onim političkim subjektima iz RS-a koji prave otklon od politike koja afirmira plemenski, nacionalistički ili primordijalni koncept jednonacionalnih torova. Zato prvo geopolitičko pitanje glasi: da li Milorad Dodik sanja poziciju svesrpskog lidera, ujedinitelja, spasitelja svih Srba? Zapravo: hoće li Dodik pod ruku onih albanskih nacionalističkih lidera koji zagovaraju stvaranje Velike Albanije?

Uporište i snagu za svoje stavove predsjednik RS-a pronalazi više u Moskvi, nego u Beogradu. Od Brisela i evropskih integracija davno je odustao. Službeni ga Washington vidljivo ignorira. Njegova proruska politika zapravo testira granicu tolerancije jedine svjetske supersile. Od takve su politike odustale skoro sve većinski pravoslavne države srednje i istočne Evrope. Odustala je Crna Gora, a sve više i Srbija balansira ili traži svoju sreću na drugoj strani. Zato sljedeće pitanje glasi: da li se Dodik nada da će geopolitičke okolnosti biti promjenjene do 2018? Da li je toliko naivan pa vjeruje da će na banjalučki aerodrom slijetati ruski vojni avioni?

Dana 9. oktobra 1944. godine Winston Churchil je u Moskvi sa Staljinom raspravio pitanje uređenja Evrope nakon završetka Drugog svjetskog rata. Između ostalog, tada su razgovarali o podjeli zone interesa u komunističkoj Jugoslaviji i načelno dogovorili omjer pola-pola. Bilo davno, pa se zaboravilo. Milorad Dodik kao da oživljava ovaj nesretni, prevaziđeni i nikad ostvareni dogovor referendumskom najavom. Svojom proruskom politikom u društvu je Aleksandra Lukašenka, Vojislava Koštunice i Šešelja. I umalo da zaboravim, Emira Kusturice. Zato treće geopolitičko pitanje glasi: kome će Milorad Dodik u slučaju otcjepljenja pridružiti svoj Krim ili integrirati svoju Južnu Osetiju?

Socijalno-ekonomska pitanja

I dok premijer Vučić od arapskih milionera iščekuje najveće ulaganje u glavnom gradu Srbije (projekat ‘Beograd na vodi’), Dodik ignorira muslimanski kapital i tjera turske donatore i azerbejdžanske investitore iz Doboja, misleći na Bliskom istoku samo na Izrael. Upravo je Vučićeva ponuda dijaloga Bošnjacima saopštena u društvu visokog izaslanika Sheika Muhameda Bin Zayeda, vladara Abu Dabija, čija je Vlada donirala izgradnju dijagnostičkog centra u Novom Pazaru. Zato sljedeće pitanje glasi: kakvu ekonomsku perspektivu nudi Milorad Dodik stanovništvu RS-a antimuslimanskom histerijom?

Postojeća udaljenost od Istočnog Sarajeva do Mrkonjić Grada je 150 kilometara. Ukoliko se bude gradila kakva cestovna mreža unutar RS-a, trebaće najmanje 600 km da se povežu ta dva grada. Da li je to funkcionalno, ekonomski održivo rješenje? Zapravo, kakvu ekonomsku perspektivu nudi predsjednik Dodik onim mlijekarima, stočarima, zemljoradnicima, trgovcima koji žive od tržišta FBiH?

Historijska minuta

Kocka je bačena. Ali nije Dodik nikakav Julije Cezar. Njegovih šaptača, poluskrivenih beogradskih intelektualnih probisvjeta kojima je slijepo odan neće biti okolo kad dođe historijska minuta. Ostaće samo on i njegova jednačina sa mnogo nepoznatih. Ostaće i pitanja koja nemaju odgovore.

Source: Al Jazeera Balkans

Emir Hadzikadunic

About Emir Hadzikadunic

Emir Hadzikadunic completed interdisciplinary postgraduate program in Human Rights and Democracy at the University of Sarajevo / University of Bologna in 2002., undergraduate program in Communications at the IIUM in Kuala Lumpur in 1997. Obtained additional academic training at College of Europe Bruges, Belgium; San Pablo CEU University Madrid, Spain; Danish School of Public Administration Copenhagen, Denmark; and Diplomatic Academy Dubrovnik, Croatia. Currently PhD candidate at the International University of Sarajevo (2013-2016). Published two books: Zašto Iran (in English: Why Iran), by the Center for Advanced Studies, Sarajevo in 2013 and Od Dejtona do Brisela (in English: From Dayton to Brussels), by the Center for Interdisciplinary Postgraduate Studies, Sarajevo in 2005. Additionally published chapter in books, academic journal articles and media outlets on Middle East, Political Culture in B&H and European Integration. Lectured at the International University of Sarajevo, Media Plan institute, London School of Public Relations / implemented by SPEM Komunikacijskas kupina from Maribor and Multilateral Academy. Served as Ambassador of B&H to IR of Iran from 2010-2013. Currently working as the Secretary General at the International University of Sarajevo.