Rusija i Turska se trebaju kao nikad prije

6 Juni 2016
Comments Komentari isključeni za Rusija i Turska se trebaju kao nikad prije
Category Columns
6 Juna 2016, Comments Komentari isključeni za Rusija i Turska se trebaju kao nikad prije

Pitanje je samo koliko će trajati natezanje dviju zemalja i kolika će biti šteta jer i Rusija i Turska time gube.

Prošle sedmice su turski i ruski predsjednik ponovo aktuelizirali pitanje normalizacije odnosa ove dvije države koji su narušeni nakon incidenta od novembra prošle godine kada je turska vojska oborila ruski borbeni avion.

Naravno, sve se na kraju svelo na to ko treba da prizna grešku i ko će prvi povući pomirujući potez. Očita je sličnost između stila vladanja i imidža jakog lidera kojeg podjednako gaje i Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan.

Jasno je i to da je sujeta vrlo bitan faktor u zauzimanju političkih stavova obojice. Ali bi bilo naivno vjerovati kako je samo to jedina prepreka da se odnosi normaliziraju.

Obaranje ruskog aviona možda jeste bio povod, ali sigurno nije razlog konfrontacije ove dvije regionalne sile u usponu. Brojna su neriješena pitanja i zaleđeni konflikti koji te odnose opterećuju, ali je vizija budućnosti Sirije sa Basharom al-Assadom ili bez njega najteža za usaglasiti.

U danima nakon incidenta, glasnogovornik turskog predsjednika, Ibrahim Kalin je The Daily Sabahunapisao: „Obaranje ruskog borbenog aviona zbog povrede turskog zračnog prostora je još jedna žrtva sirijskog konflikta. Incident je stvorio kratkoročne turbulencije u tursko-ruskim odnosima, ali ih neće skrenuti sa kursa. Ti odnosi imaju dovoljno dubine i političko-ekonomskog kapitala da ga prevaziđu“.

Gube i Turska i Rusija

Zato slobodno možemo reći da je sada samo pitanje koliko će ovo natezanje trajati i kolika će šteta biti za obje države. I Rusija i Turska gube i jedni drugima su potrebni danas više nego ikada prije.

I jedni i drugi su u značajnoj mjeri, spletom različitih okolnosti, narušili svoje odnose prije svega sa SAD-om, ali u značajnoj mjeri i sa EU. Dodatna samoizolacija im ne može biti od koristi.

Turska se danas nalazi u vrlo nezavidnoj međunarodnoj političkoj poziciji. Od političke doktrine kojom se rukovodila Nova Turska u vrijeme uspona AKP-a na vlast o nuli problema sa susjedima, skoro da nije ostalo ništa.

Ta strategija koju je razvio univerzitetski profesor i jedno vrijeme ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu, zvanično je pokopana njegovom nedavnom ostavkom na poziciju premijera Turske.

Još u vrijeme kada je strategija bila aktuelna brojni su u Turskoj i svijetu upozoravali kako je ona već tada, prije eskalacije nemira u Siriji i početka tzv. arapskog proljeća, bila nerealna.

Kada se situacija u regionu počela komplikovati već se moglo pročitati kako je Turskoj nemoguće postati regionalnom silom, a u isto vrijeme ne zamjeriti se bilo kome od susjeda te preko noći riješiti sve probleme u jednom od najkomleksnijih geostrateških područja.

Tako je kolumnist turskog dnevnog lista Daily News Burak Bekdil još u avgustu 2011. napisao kako se strategija „nula problema“ sa susjednim Iranom i Sirijom ne može ostvariti ni u snovima. On je kritikujući takav pristup napisao kako je Davutoglu svoju doktrinu i strategiju trebao ustvari nazvati doktrinom „prividno-nula-problema, a u stvari stotinu problema- gurnutih-ispod postekije“.

„Politika konstantnog napada na Izrael svaki put kada izraelska država disproporcionalno odgovori na terorizam i ubije nekoliko, ili više od nekoliko, ponekad nevinih, muslimana, a nereagovanja u slučajevima kada muslimanske države ubijaju većinom nevine muslimane u hiljadama, od početka je trebala biti neodrživa da je Turska moderna demokratija. Kada imaš problematične komšije onda imaš problematične granice i ne možeš imati `nulu problema` sa njima samo zato što pripadate istoj vjeri“, tvrdio je još tada Bekdil.

Turskoj treba novi pristup

Sada Turskoj treba jedan novi pristup u vanjskoj politici. Svima je jasno da Turska ne može sama protiv svih.

Može se naslutiti kako zvanična Ankara sebe vidi kao centar nekog novog geostrateškog pola oko kojeg će biti okupljene zemlje iz nekadašnjeg osmanskog kulturno-političkog kruga ali će i to biti teško ostvariti ako Turska bude u otvorenom političkom konfliktu sa svim regionalnim i svjetskim centrima moći.

Jedino što se za sada nazire na horizontu kao neka vrsta strateškog savezništva kojem bi Turska pripadala jeste neka vrsta sunitskog bloka kojeg, ali samo kao odgovor na „Iransko uplitanje u muslimanskom svijetu“, nudi Saudijska Arabija.

Temelji takve koalicije su postavljeni tokom nedavnog 13. Samita Organizacije islamske saradnje (OIC) u Istanbulu. Međutim, već u začetku ta inicijativa je naišla na ozbiljnu prepreku jer se kao preduslov postavila normalizacija odnosa Ankare sa režimom predsjednika Abdel Fattaha al-Sisija u Egiptu.

Poznato je kako je nakon krvavog vojnog puča, svrgavanja predsjednika Muhameda Mursija, smrtnih presuda koje su izrečene njemu i stotinama pripadnika Muslimanske braće, Turska ne samo zahladila odnose sa Egiptom, nego je predsjednik Recep Tayyip Erdogan više puta javno izjavio kako nema normalizacije odnosa sa novim vlastima u Kairu dok se ne oslobode na smrt presuđeni politički neistomišljenici.

U međuvremenu je egipatski sud donio još jednu smrtnu presudu  koja je izrečena lideru Muslimanske braće Mohamedu Badieju.

A da ta koalicija zaživi ona bi, moguće, donijela ravnotežu u odnose na terenu ali bi dugoročno značila daljnje produbljavanje isforsiranog sunitsko-šiitskog sukoba i zatvaranje svih vrata za buduću saradnju sa Iranom.

Svima je znano da je Turska i u vrijeme najoštrijih sankcija Iranu imala dobru saradnju sa Teheranom. Bilo je tu i nikada do kraja potvrđenih niti dokazanih optužbi o kršenju embarga, plaćanje u zlatu i mnogo još šta. Sjetimo se samo zaplijenjenih aviona sa zlatnim polugama koje su bile na putu za Iran.

Sirija zajednički interes Irana, Rusije i Turske

Danas kada su sankcije ukinute i kada se sve svjetske kompanije i države utrkuju ko će dobiti veći dio kolača od očekivanih velikih projekata u sankcijama iscrpljenom Iranu, Turska se nalazi na nekoj vrsti „iranske crne liste“.

Tačno je da je, čini se, Iran donio odluku da svoje tržište otvori samo onim kompanijama i zemljama za koje vjeruje da nemaju toliku političku težinu da mogu utjecati na buduće političke procese u zemlji, regionu ili svijetu.

Ali da su kojim slučajem odnosi sa Turskom na nivou kakvom su bili prije nesuglasica oko budućnosti režima Bashara al-Assada, turska ekonomija bi sigurno danas bila  pred jednim novim zlatnim periodom.

Ne zaboravimo da je prvobitni rast turske ekonomije uslijedio nakon raspada SSSR-a, kada je Turska postala glavni partner brojnim osamostaljenim državama u Centralnoj Aziji.

U svakom slučaju, iako nikada ne volim za svoje čitaoce izvlačiti zaključke mislim da je svima ovdje jasno da je u dugoročnom interesu i Rusije i Turske i Irana da se čim prije nađe rješenje za Siriju.

Za druge, na ovaj ili onaj način uključene u sukob, to se ne može reći.

Valjda će to postati jasno i Moskvi i Teheranu pa će ih njihovi lični interesi, ako već neće patnja Sirijaca, okrenuti ka istinskom traženju mirovnog rješenja umjesto slijepe podrške brutalnom režimu u Damasku.

Muhamed Jusic

About Muhamed Jusic

Muhamed Jusić is Bosnian analyst on Islam, Balkan and Middle East, Columnist for Al-Jazeera Balkans, associate in Center for Advanced Studies in Sarajevo, Coordinator in network of researchers on Islam in SEE (ISEEF- Islam in South East Europe Forum), member of Complaints Commission of the Press Council in B&H- Member of the Alliance of Independent Press Councils of Europe – AIPCE. He has a degree in Islamic Theology from the Department of Apologetics of the Islamic University in Medina, Saudi Arabia. He is a columnist for the Islamic newsletter Preporod, and correspondent on foreigner affairs for Sarajevo based magazine Start. He publishes articles in the newsletters of the Islamic Community Riyasat “Takvim” and “Novi muallim” and “ Democracy and Security in Southeastern Europe” published by Atlantic Initiative ,as well as in other magazines in Bosnia and Herzegovina and region (such as Dnevni Avaz, Oslobođenje- Sarajevo, Danas- Belgrade, H-alter- Zagreb) He has translated and published a series of short works and books.