Stvarni dometi saudijske antiterorističke koalicije

21 Decembar 2015
Comments Komentari isključeni za Stvarni dometi saudijske antiterorističke koalicije
Category Columns
21 Decembra 2015, Comments Komentari isključeni za Stvarni dometi saudijske antiterorističke koalicije

Ako bi koalicija uspjela uspostaviti ravnotežu između dva bloka i konsolidirati sunitsko-arapski politički blok i to bi za neke bio uspjeh.

Saudijski princ i ministar odbrane Mohammad bin Salman al Saud iznenadio je mnoge najavom formiranja islamske antiterorističke vojne koalicije. Princ Muhamed  koji je između ostalog i zamjenik prijestolonasljednika Kraljevine i za mnoge novo lice vladajuće porodice, i koji, bez sumnje, uživa povjerenje svoga oca, kralja Selmana, u utorak 15.12.2015. u Rijadu je izjavio kako su lideri 34 zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom odlučile formirati vojnu alijansu za borbu protiv terorizma i ekstremizma u svijetu.

Uz Saudijsku Arabiju, članice ove koalicije su, redoslijedom objavljenim u službenom saopćenju: Jordan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Pakistan, Bahrein, Bangladeš, Benin, Turska, Čad, Togo, Tunis, Džibuti, Senegal, Sudan, Sierra Leone, Somalija, Gabon, Gvineja, Palestina, Komori, Katar, Obala Slonovače, Kuvajt, Liban, Libija, Maldivi, Mali, Malezija, Egipat, Maroko, Mauritanija, Niger, Nigerija i Jemen.

Iako se o potrebi jedne ovakve koalicije govori već odavno, naročito u kontekstu potrage za načinima na koji bi se mogla poraziti tzv. Islamska država u Iraku i Siriji, mogima je zapalo za oko to što osnivanje koalicije nije obznanjeno na višem nivou ili barem uz prisustvo svih ministara odbrane članica. Zato se mnogi pitaju – kakvi su stvarni dometi, pa i koliki je stepen ozbiljnosti u čitavoj ovoj inicijativi.

Pritisak iz Washingtona

Zasada je najavljeno formiranje operativnog centra u Rijadu, odakle će „podržavati i koordinirati vojne akcije čiji je cilj zaštita islamskog naroda od svih terorističkih grupa“. Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir najavio je da će članice nove Islamske vojne koalicije za borbu protiv terorizma međusobno razmjenjivati informacije, osiguravati vojnu opremu i obučavati vojnike te rasporediti svoje trupe ukoliko sa za tim ukaže potreba. Ustvari, ovo će biti pravo mjerilo efikasnosti koalicije u brobi prsotiv ISIL-a.

Svima je jasno da se samoproglašeni hilafet ne može poraziti samo zračnim napadima, a jedine trupe na terenu su one kurdskih frakcija, prošiitske vojne frakcije pod kontrolom Irana ili, pak, ostaci zvaničnih vojnih trupa režima u Damasku i Bagdadu. Suniti osim oslabljene i razjedinjene opozicije u Siriji nemaju svoje trupe na terenu. Zato se iz Washingtona i drugih zapadnih centara moći već dugo pritišću, prije svega, susjedne muslimanske zemlje da se kopnenim trupama uključe u borbu protiv ISIL-a.

Pitanje je sada, kako bi se takve snage, ukoliko bi i došlo do njihovog formiranja, mogle angažovati na teritoriji Sirije i Iraka. To pitanje je postalo još kompleksnije nakon uključivanja Rusije u sukob i nakon iračkog zahtjeva pred Savjetom bezbjednosti da Turska povuče svoje trupe koje su raspoređene u iračkom Kurdistanu gdje pomažu lokalnim gerilcima koji se bore protiv ISIL-a. Zato ne čudi što je formiranje kolacije otvorilo više pitanja nego što ih je riješilo.

Neka od tih otvorenih pitanja je i zašto u koaliciju nije uključen Irak (za Siriju i Iran je jasno), koji je većinski muslimanska zemlja i čiju vladu u Bagdadu Rijad priznaje kao legitimnu. Ipak, na teritoriji Iraka vodi se možda i najteža borba protiv ISIL-a. Svi znaju odgovor, a taj odgovor sluti da bi koalicija mogla samo još više produbiti sukobe u muslimanskom svijetu jer je se doživljava kao isključivo sunitsku.

Bagdad je već odavno pod direktnim utjecajem, da ne kažemo kontrolom, Irana i zato imaju pravo oni koji novu antiterorističku koaliciju doživljavaju kao pokušaj uspostave protuteže iranskom utjecaju u muslimanskom svijetu koji preko prošiitskih političkih i pravojnih formacija već upravlja sa četiri glavna arapska grada i to Bagdadom, Damaskom, Sanom i Bejrutom.

Sumnje u odlučnost koalicije

Ako bi koalicija uspjela uspostaviti ravnotežu između dva bloka i barem konsolidovati sunitsko-arapski politički blok i to bi za neke bio uspjeh. Brojna žarišta su eskalirala u tom dijelu svijeta zbog sukoba koji se vodio upravo između različitih opcija unutar, uslovno rečeno, sunitsko-arapskog političkog bloka. Barem da Saudijska Arabija i Emirati, na jednoj strani, i Turska i Katar, na drugoj strani, kroz ovu koaliciju prevaziđu svoje nesuglasice bio bi to korak naprijed ili barem rješenje jedne nepoznate u ionako komplikovanoj jednačini.

Ništa manje nejasnoća nije ostalo ni oko toga ko će biti meta tog rata. Princ Mohammad je precizirao da borba neće biti usmjerena samo protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) već i protiv ostalih terorističkih grupa. Znamo da Saudijska Arabija ima svoju listu terorističkih organizacija na kojoj su, između ostalog, i „organizacije koje promovišu ateizam“ (arapski: ilahad ili bezbožništvio) i, recimo, Muslimanska braća sa svim svojim ogranicima. Znači li to da je ova koalicija i sa svim tim organizacijama od sada u ratu?

Ili još plastičniji primjer: Liban je na listi zemalja koje je Saudija objavila da su članice koalicije. U Libanu je prošiitski Hezbollah dio vlasti, parlamentarna stranka, a odnedavno je proglašena terorističkom organizacijom u Saudijskoj Arabiji.

Sumnje u odlučnost koalicije su produbljene nakon što su neki zvaničnici iz zemalja članica izašli u javnost sa izjavama kako su za svoje „članstvo u koaliciji čuli iz medija. Tako su svjetski regionalni mediji prenijeli izjavu pakistanskog ministra vanjskih poslova Aizaza Chaudarya u kojoj se navodi kako ga „niko od predstavnika saudijskih vlasti nije ni kontaktirao, a kamoli pitao za članstvo“. Dodao je da ambasada ove zemlje u Rijadu istražuje okolnosti ove, kako je on nazvao, lažne dojave. Malezijske vlasti također su primile ovu vijest sa iznenađenjem.

Avanturistički duh u vanjskoj politici

“Ranije je bilo priče o zajedničkoj saradnji na polju suzbijanja ekstremizma i terorizma, ali nije bilo riječi o bilo kakvom vojnom savezu”, rekao je Hishammuddin Hussein, ministar vanjskih poslova ove azijske zemlje. Slična reakcija je zabilježena i u Libanu i u nekim drugim državama „članicama“.

Ovo svakako ne ulijeva nadu, ali ne bi trebalo proći dugo pa da se uvjerimo da li će i kakve rezultate dati ova inicijativa. Neće biti dobro, ako se ispostave tačnim tvrdnje nekih poznavalaca prilika na saudijskom dvoru, prema kojima je princ Muhamed samoinicijativno obznanio koaliciju kako bi ojačao svoju poziciju u sukobima koji traju unutar vladajuće porodice. Nije tajna da, upravo ovaj najmlađi ministar odbrane na svijetu, ima ambicije da postane kralj, sada je drugi u redu za prijesto, što mnogi iz starije generacije prinčeva osporavaju, kao i njegov avanturistički duh u vanjskoj politici.

Šta god bilo, od koalicije najbitnija je makar deklarativna poruka da su muslimanske zemlje shvatile opasnost koju terorizam predstavlja za njihove narode, pa će valjda jednog dana iznaći i načine da se tom zlu suprotstave. Da li se to može desiti prije nego se ta ista društva suoče s uzrocima koji rađaju nestabilnost i terorizam i da li je dovoljna saglasnost vladajućih elita oko toga, teško je reći.

Muhamed Jusic

About Muhamed Jusic

Muhamed Jusić is Bosnian analyst on Islam, Balkan and Middle East, Columnist for Al-Jazeera Balkans, associate in Center for Advanced Studies in Sarajevo, Coordinator in network of researchers on Islam in SEE (ISEEF- Islam in South East Europe Forum), member of Complaints Commission of the Press Council in B&H- Member of the Alliance of Independent Press Councils of Europe – AIPCE. He has a degree in Islamic Theology from the Department of Apologetics of the Islamic University in Medina, Saudi Arabia. He is a columnist for the Islamic newsletter Preporod, and correspondent on foreigner affairs for Sarajevo based magazine Start. He publishes articles in the newsletters of the Islamic Community Riyasat “Takvim” and “Novi muallim” and “ Democracy and Security in Southeastern Europe” published by Atlantic Initiative ,as well as in other magazines in Bosnia and Herzegovina and region (such as Dnevni Avaz, Oslobođenje- Sarajevo, Danas- Belgrade, H-alter- Zagreb) He has translated and published a series of short works and books.