Svjetsku politiku pokreću lažni ideali

8 August 2016
Comments Komentari isključeni za Svjetsku politiku pokreću lažni ideali
Category Columns
8 Avgusta 2016, Comments Komentari isključeni za Svjetsku politiku pokreću lažni ideali

Apsurdni primjeri američkog rata protiv terorizma pomažu da shvatimo svu nedosljednost međunarodne politike.

Odavno se prepričava jedna mudrost za koju je teško utvrditi ko ju je prvi izrekao, a prema kojoj nije bitno koliko su veliki ideali za koje se boriš nego koliko ih dosljedno braniš.

I uistinu, biti dosljedan sebe i svojih stavova je najteže, a nigdje se kriza dosljednosti ne vidi kao u politici koja se, da apsurd bude veći, najviše poziva na sve velike ideale od vjere preko ljubavi prema domovini, zaštite ideala ljudskih prava, ravnopravnosti, pravde pa do općeg interesa.

Zato je najlakši način da shvatimo svu hipokriziju današnjeg svijeta taj da najudarnije vijesti pogledamo kroz prizmu dosljednosti njenih aktera.

Najveća poslastica globalnih medija i voajerske javnosti su nasilni ekstremisti i teroristi koji svojom brutalnošću skreću pažnju na svoje političke ciljeve koje pravdaju kvazireligioznom ideologijom. I dok se pozivaju na Poslanika Muhameda koji je prema tekstu Kur’ana „poslan kao milost svjetovima“ oni krše sve principe vjere na koju se pozivaju. Ubijaju nevine, izvode samoubilačke napade, silom nameću svoja uvjerenja ili drugim riječima čine sve što je islamom strogo zabranjeno.

Samo zamislimo jedan od tih njihovih videosnimaka koji privlači globalnu pažnju. Na njemu ekstremni militant sa ruskom puškom u ruci, opasan kineskim eksplozivom, u uniformi američkih marinaca, dok ga snimaju japanskom kamerom šalje prijeteću poruku Zapadu kako bi se nakon toga raznio među muslimanskim civilima.

Ništa od toga on i njemu slični svojim znanjem ne bi nikada napravili. Njihovo razumijevanje vjere i svijeta ih nikada ne bi dovelo do spoznaja koje su im u ruke stavile svu tu tehnologiju koju oni koriste samo za uništenje i sijanje nereda i straha. Bore se protiv zapadne civilizacije dok se obilato koriste njenim plodovima. Ipak, u svemu tome oni i oni koji ih slijede ne vide nikakvu nedosljednost.

Na drugoj strani, ima jedna predaja u arapskoj tradiciji o tome kako se jedno njihovo pleme u predislamskom periodu dok su još štovali idole u Meki zavjetovalo da će danima biti zatvoreni unutar Kabe (svetog hrama) u kojem se nalazilo njihovo božanstvo koje su napravili od hurmi. Kako je zavjet podrazumijevao i post, oni su, kada su ogladnjeli, pojeli jednu pa drugu ruku božanstva, zavjetujući se da će kada izađu, tu ruku zamijeniti zlatnom.

Kako nisu htjeli odustati od zavjeta i tako se osramotiti pred sunarodnjacima, a glad ih sve više pritiskala, nastavili su jesti svoga boga dok ga naposlijetku nisu pojeli. Od tada se kod Arapa ova priča navodi kao primjer ljudske spremnosti da i ono što je najsvetije banaliziraju kada „zagusti“.

Šta je ostalo od ideala Francuske revolucije?

Danas je Zapad sebi napravio božanstva koja naziva demokratija, sloboda, ravnopravnost i ljudska prava. U njih se kunu i bezupitno im se pokoravaju.
Međutim, kad su se njihova društva našla pred prvim izazovima globalnog terorizma, izbjegličke i ekonomske krize, svoje bogove su pojeli poput džahilijetskih Arapa.

Treba samo prelistati zapadne medije, poslušati njihove političare i intelektualce pa se zapitati šta je od velikih ideala Francuske revolucije ostalo. Očita je nedosljednost u zagovaranju tih vrijednosti u zapadnim društvima čim su se pojavili prvi znaci krize, iako su koliko jučer bili spremni te vrijednostima na tenkovima izvoziti širom svijeta.

Nadalje, godinama su u arapskom svijetu podržavali diktature koje su im garantovali siguran dotok nafte, plina i drugih prirodnih bogatstava dok su se i dalje kleli u ljudska prava i slobode. Elite na obje strane su se bogatile unosnim poslovnim dealovima, milijarde su se okretale u poslovima trgovine oružjem.

Arapske mase su trpjele u siromaštvu i diktaturi i kada se taj svijet urušio val terorizma i izbjeglica je zapljusnuo obale Zapada i sada se njihova društva radikaliziraju i klize u neslobode koje su decenijama podržavali daleko od svojih granica. Možda nam to govori da se nedosljednost ne samo prije ili kasnije ogoli, nego i da se zna obiti o glavu.

Dužina sjećana zlatne ribice

Erdoganova Turska je zahvalna svima koji su se usprotivili pokušaju puča, ali su podržali puč u Tunisu, Libiji i drugim mjestima zahvaćenim tzv. Arapskim proljećem. Danas Amerikanci i zapadnjaci kritikuju Erdogana zbog načina na koji se obračunava sa onima koje smatra teroristima i prijetnjom njegovoj državi.

Zar se Bushova Amerika ponašala drugačije nakon 11. septembra? Zar, evo recimo u BiH, nisu tražili da se zatvore sve humanitarne organizacije koje direktno nisu bile povezane sa napadima od 11. septembra, ali jesu navodno ideološki? Zar po istoj logici nije izručena Alžirska grupa na Gvantanamo? Ili da baš stvari banaliziramo, šta bi bilo kada bi Turska poslala dron i na tuđoj teritoriji ubila, recimo u Pensilvaniji Fethullaha Gulena kojeg su bez suđenja proglasili teroristom i opasnošću po narod i državu? Kako je to drugačije od toga kako Amerika dronovima ubija teroriste širom svijeta?

Da ne bude nesporazuma, ne mislim da to treba uraditi. Vidimo gdje je Ameriku takav rat protiv terorizma doveo. Upravo nam ti apsurdni primjeri pomažu da shvatimo svu nedosljednost međunarodne politike.

Lista primjera bi se mogla nastaviti i svaki dan bi bilo dobro kada bismo sve dnevne vijesti čitali sa pamćenjem dužim od onoga zlatne ribice. Nažalost, postmoderni čovjek ima dužinu sjećanja koliko traje jedan scroll na web stranici, Facebooku ili Twiteru. Na to političari svakako računaju. I nije da je ovo neko veliko otkriće.

Znamo mi već dugo da politika, a naročito ona međunarodna, nema veze sa etikom i moralom bilo koje vrste. Ali bi zato bilo dobro da se političari u javnom prostoru prestanu kriti iza lažnih ideala i da počnu svoje poteze objašnjavati onim čime se svakako jedino rukovode, a to je interes, prije svega njihov lični, pa onda oko njih okupljenih elita i tek na kraju možda onih u čije ime nastupaju.

Muhamed Jusic

About Muhamed Jusic

Muhamed Jusić is Bosnian analyst on Islam, Balkan and Middle East, Columnist for Al-Jazeera Balkans, associate in Center for Advanced Studies in Sarajevo, Coordinator in network of researchers on Islam in SEE (ISEEF- Islam in South East Europe Forum), member of Complaints Commission of the Press Council in B&H- Member of the Alliance of Independent Press Councils of Europe – AIPCE. He has a degree in Islamic Theology from the Department of Apologetics of the Islamic University in Medina, Saudi Arabia. He is a columnist for the Islamic newsletter Preporod, and correspondent on foreigner affairs for Sarajevo based magazine Start. He publishes articles in the newsletters of the Islamic Community Riyasat “Takvim” and “Novi muallim” and “ Democracy and Security in Southeastern Europe” published by Atlantic Initiative ,as well as in other magazines in Bosnia and Herzegovina and region (such as Dnevni Avaz, Oslobođenje- Sarajevo, Danas- Belgrade, H-alter- Zagreb) He has translated and published a series of short works and books.