Treća intifada

6 Maj 2015
Comments Komentari isključeni za Treća intifada
6 Maja 2015, Comments Komentari isključeni za Treća intifada
Poznato je da Amerika Izraelu daje novac, oružje i savjete. Problem je što Izrael uzima novac i oružje, ali ponekad odbacuje veoma korisne savjete.

Krajem prošle godine državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država (SAD) John Kerry uputio je oštre javne kritike na račun Izraela zbog politike te države na Zapadnoj Obali. Između ostalog, upozorio je da ukoliko tekući mirovni pregovori propadnu, Izrael bi se mogao suočiti sa sve snažnijom međunarodnom izolacijom i trećom intifadom.

Imajući u vidu dugogodišnje savezništvo, uzajamne interese i strateško partnerstvo između SAD-a i Izraela, ovakva retorika jednog tako visokopoziconiranog funkcionera američke administracije iznenadila je i zaprepastila javnost širom svijeta.

“Alternativa nastavku pregovora je potencijalni haos. Hoću reći, želi li Izrael treću intifadu?”, izjavio je Kerry 6. novembra 2013. godine u zajedničkom intervjuu za izraelski Kanal 2 (Channel 2) i Palestinsku RTV korporaciju (Palestinian Broadcasting Corporation). Ovakve izjave dočekane su na nož kod mnogih izraelskih zvaničnika i uzburkale su emocije velikog dijela stanovništva. Zbog toga je Kerry od mnogih obilježen kao neprijatelj Izraela i čovjek koji samovoljno skreće s uvriježenog kursa odnosa SAD-a prema Izraelu.

Otvoreno upozorenje

Nedavno je izraelski ministar odbrane Moshe Ya’alon u intervjuu za najtiražniji dnevni list u svojoj zemlji Yedioth Ahronoth veoma nepristojno komentirao Kerryjeve poteze i izjave, između ostalog, rekavši: “John Kerry ne može mene učiti bilo šta o sukobu s Palestincima.” Činjenica da premijer Benjamin Netanyahu nije sankcionirao Ya’alona zbog ovakvih istupa ukazuje na to da je ministar ustvari izrekao ono što premijer misli.

Međutim, ako racionalno analiziramo Kerryjeve izjave, možemo zaključiti ne samo da one nisu usmjerene protiv Izraela već da su date u najboljem interesu Izraela, kao prijateljski savjet i krajnje dobronamjerno. No, put do pakla popločan je dobrim namjerama. Sasvim sigurno svjestan te narodne mudrosti i rizika da njegove izjave mogu biti pogrešno shvaćene, Kerry je ipak, zbog ozbiljnosti situacije, prijatelje direktno i otvoreno upozorio na moguće posljedice njihove politike.

Poznato je da Amerika Izraelu daje novac, oružje i savjete. Problem je što Izrael uzima novac i oružje, ali ponekad odbacuje veoma korisne savjete. Izraelski lideri, uvjereni u bezuvjetnu i bezrezervnu američku podršku i opijeni silom, možda nisu svjesni da bi to moglo imati ozbiljne posljedice po njihovu zemlju.

Postavlja se pitanje kakva je to treća intifada s kojom bi se Izrael mogao suočiti.

Intifada je arapska riječ koja doslovno znači “(pr)otresanje”. Međutim, uglavnom se prevodi i tumači kao “ustanak”, “otpor” ili “pobuna”. U kontekstu palestinsko-izraelskih odnosa do sada su se dogodile dvije intifade: prva u periodu 1987 – 1993. godine, koja je rezultirala Sporazumom iz Osla i druga u periodu 2000 – 2005. godine, koja je počela krahom pregovora na samitu u Camp Davidu 2000. godine. Druga intifada bila je snažnijeg intenziteta uz dosta više nasilja i krvoprolića.

Neki analitičari smatraju da je treća intifada već počela i da će se intenzivirati u vremenu ispred nas.

Okončana je u februaru 2005. godine sporazumom o prekidu nasilja i povratku mirovnim pregovorima, zaključenom između palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa i tadašnjeg izraelskog premijera Ariela Sharona na samitu u Sharm el-Sheikhu.

Treća intifada mogla bi umnogome biti različita od prethodne dvije. Mogla bi biti nenasilna, dugotrajnija i dosta opasnija po Izrael. U suštini, ona bi bila ekonomske prirode, a umjesto Palestinaca njeni glavni akteri prvenstveno bi bili Evropljani. Neki analitičari smatraju da je treća intifada već počela i da će se intenzivirati u vremenu ispred nas.

Ugrožen ugled

Bacači kamenja iz prve intifade nisu nanijeli veliku štetu Izraelu. Bombaši samoubice iz druge intifade uzrokovali su ljudske gubitke i materijalnu štetu na izraelskoj strani, ali su Palestincima nanijeli nemjerljivo veću štetu priskrbivši im epitet terorista, što je ugrozilo njihovu pregovaračku poziciju i međunarodni ugled. Iz prve dvije intifade Izrael je izašao još jači.

Ma kako to paradoksalno zvučalo, Izrael se ne plaši nasilja te vrste. Ono čega se Izrael mnogo više plaši jeste intifada nenasilnim sredstvima i ekonomskim bojkotom. Posebno ako tu intifadu bude vodio Brisel kroz institucije i članice Evropske unije i ako mu se pridruže i ostali oponenti izraelske okupacije Zapadne Obale, kojih nije mali broj u svijetu. A tu intifadu Palestinci bi mogli iskoristiti kao snažan adut u budućim pregovorima sa Izraelom.

Globalnu kampanju pod nazivom BDS – Boycott, Divestment and Sanctions (bojkot, povlačenje investicija i sankcije) pokrenulo je više od 170 palestinskih nevladinih organizacija 2005. godine s ciljem vršenja ekonomskog i političkog pritiska na Izrael da ispuni svoje obaveze u skladu s međunarodnim pravom. To podrazumijeva kraj okupacije i kolonizacije arapske teritorije, punu jednakost za arapske – palestinske građane Izraela i poštivanje prava povratka palestinskih izbjeglica. Konkretnije, cilj kampanje je animirati svjetsku javnost da bojkotira Izrael, posebno u oblasti privredne saradnje, kao i da povlači investicije iz Izraela i da zagovara uvođenje međunarodnih sankcija protiv te zemlje.

O opasnosti ove kampanje ili ekonomske intifade izgleda da je najsvjesniji ministar finansija Izraela Yair Lapid. Nedavno je izjavio da bi čak i ograničeni bojkot, koji bi doveo do smanjenja izvoza izraelskih roba i usluga u Evropu za 20 procenata, koštao Izrael više od 5 milijardi američkih dolara godišnje i hiljade radnih mjesta. Bez obzira na izdašnu pomoć od 3 milijarde dolara koje SAD svake godine daje Izraelu, privreda te zemlje ipak zavisi od izvoza poljoprivrednih proizvoda i tehnologije u Evropu, kao i od evropskih investicija u oblasti savremene tehnologije.

Nedavno je i firma “PGGM” iz Holandije, koja upravlja najvećim penzijskim fondom te zemlje odlučila povući sva ulaganja iz pet najvećih izraelskih banaka.

Rezultati treće intifade su već vidljivi. U maju 2009. godine reklame kojima je promoviran turizam u Izraelu uklonjene su iz mreže metroa u Londonu, kao rezultat kampanje za solidarnost s Palestincima. Iste godine na univerzitetima u Velikoj Britaniji održano je nekoliko velikih demonstracija protiv izraelskih napada na Gazu. Demonstracije na Univerzitetu u Kardifu dovele su do povlačenja investicija koje je taj univerzitet imao u firmi “BAS Systems”, proizvođaču oružja koji je sarađivao s Izraelom.

Tokom 2013. godine nekoliko akademskih udruženja u SAD-u izglasalo je bojkot saradnje s izraelskim univerzitetima i akademskim institucijama. Ujedinjena crkva Kanade, najveća protestantska denominacija u toj zemlji, donijela je odluku da bojkotira proizvode iz izraelskih naselja na Zapadnoj Obali. U Kanadi se obilježava i Sedmica izraelskog aparthejda.

U januaru tekuće godine “Danske Bank”, najveća banka u Danskoj, stavila je izraelsku banku “Bank Hapoalim” na crnu listu zbog kršenja propisa međunarodnog humanitarnog prava. Ranije je Danske Bank povukla sva ulaganja koja je imala u pojedinim izraelskim firmama zbog istih razloga. Nedavno je i firma “PGGM” iz Holandije, koja upravlja najvećim penzijskim fondom te zemlje odlučila povući sva ulaganja iz pet najvećih izraelskih banaka zbog toga što imaju poslovnice na Zapadnoj Obali ili finansiraju bespravnu gradnju naselja u toj oblasti.

Snažan i dugoročan efekat

U januaru ove godine je i Vlada Norveške objavila da njen penzijski fond više neće ulagati u dvije izraelske firme (Africa Israel Investments and Danya Cebus) zbog “njihovog doprinosa ozbiljnim kršenjima ljudskih prava u ratu ili konfliktu kroz gradnju naselja u Istočnom Jerusalemu”.

Ukoliko Izrael istinski želi zaustaviti treću intifadu i prekinuti kampanju bojkota, mora pod hitno zaustaviti sve aktivnosti na gradnji naselja na Zapadnoj Obali.

Ova treća intifiada mogla bi imati snažan i dugoročan efekat jer, za razliku od prethodne dvije, dešava se u vrijeme kada Mahmoud Abbas kao dio rješenja za formiranje dvije države nudi Izraelu da zadrži vojsku narednih pet godina na Zapadnoj Obali dok se postepeno ne povuče na granice iz 1967. godine te da NATO-snage popune bilo koju stratešku prazninu na toj teritoriji, što bi predstavljalo garanciju za Izrael. Može se reći da su prve dvije intifade propale jer nisu nudile mapu za rješenje sa dvije države niti bilo kakve sigurnosne garancije za Izrael.

Ukoliko Izrael istinski želi zaustaviti treću intifadu i prekinuti kampanju bojkota, mora pod hitno zaustaviti sve aktivnosti na gradnji naselja na Zapadnoj Obali. To bi bio jasan signal cijelom svijetu da postoji nada za postizanje trajnog mirovnog rješenja. U suprotnom, Izrael će sve više gubiti prijatelje u Evropi, ali i Americi, a bojkoti će se nastaviti i intenzivirati. Iako neće značajno uzdrmati stratešku sigurnost Izraela, treća intifada zasigurno će utjecati na njegovu moralnu nesigurnost. Naravno, efekte će na svojim džepovima najviše osjetiti obični građani Izraela.

Izvor: Al Jazeera Balkans

 

Ensar Eminovic

About Ensar Eminovic

Ensar Eminovic is a political analyst and international business consultant. He is the Director of STRATIS. In the period 2008 – 2011, he served as Ambassador of Bosnia and Herzegovina to Malaysia and non-resident Ambassador to Thailand and Brunei Darussalam. Previously, he worked for several international organizations in Bosnia and Herzegovina, including the Office of the High Representative (OHR). Born in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, and educated in Malaysia, he obtained a bachelor's degree in Political Science (Hons) and a specialization in International Relations from the International Islamic University Malaysia (IIUM). He has also completed a 3-year interdisciplinary postgraduate program in European Studies and earned a master's degree in European Studies (University of Sarajevo / University of Bologna / London School of Economics and Political Science/ University of Essex).